Pred spavanje ja se brinem smeta li susjedi mašina koju sam kasno upalila i tvoja najdraža zvečeća loptica probija li joj mozak dok pije kavu. Razmišljam je li u redu što danas opet nisam kuhala i što sam radila više nego se s tobom igrala. Mene grize savjest ako ti umjesto isjeckane bejbi mrkve dam smoki ili keks kad rukom pokažeš na mjesto gdje stoje. Preispitujem svoju odluku da, dok radim za trpezarijskim stolom, slušaš pjesmice i slažeš kockice.
Pred spavanje ja se brinem hoće li korona dozvoliti da opet sjednem za nastavnički stol. Prebirem po mislima račune koje moram platiti. Okrećem se po jastuku zbrajajući propuste, podrazumijevajući uspjehe i grizem usne nesvjesno kad uhvati me strah. Bojim se neuspjeha, pa se pitam šta to može još bolje, kradem danu jedan sat i odgovaram misli od letenja.
Pred spavanje ja gradim police za cipele i kuhinjske aparate, preuređujem balkon i dvorište u Makarskoj. Vrtim film da ne zaboravim prioritete i razmišljam koliko je još u posudi kreme za tvoje dupence.
A ti danas prvi put trčiš na kaldrmi. Osmijehom šećeriš kavu svima u starom gradu. Mazio bi mace lutalice i pomirisao kožne torbe na štandovima. Slažeš fildžan u fildžan i ljubiš svaki obraz. Rahat si kao lokum. Sladak kao zova. Umiljat kao mostarski kamen. Glasan kao Neretva.
Odmah rađaj drugo, kad ti je ovo ovakvo, rekao je čikica koji je prekinuo nedjeljno sabiranje da te se nagleda. A ne zna on i ne znaš ti da ja pred spavanje brinem i prebirem kako će me dovoljno biti ikad za još ikoga.
Dok mašina centrifugira u ponoć.
Dok su nam cipele skoro došle do tostera.
Dok korona zatvara ljude u kuće.
Dok se mirim s pogreškama.
Ja brinem, a ti skačeš po lokvama. Nedjelja se sabire u tvoj glasni smijeh. I ljubiš me za laku noć, očima punim svijeta, praveći štit između mene i briga.
Od ljubavi štit, pred spavanje baš.
Add comment
Comments