Viseće stolice

Izjavila sam nekad tijekom zime da se nadam da nam sunce i toplo vrijeme neće doći na naplatu u šestom mjesecu. U tom trenutku sam mislila na kišni i hladnjikavi šesti mjesec po kojem se neće moći ispijati kave na terasama, ići na more i šetati u sandalama. Mama me izgrdila i rekla mi da kakve su to izjave, da šutim jer ću ureći.

I dalje se nadam da nam pretopla i predivna zima neće doći na naplatu ovo ljeto. Čini mi se svašta bih podnijela, ali gubitak ljeta najteže.

Šetalište je jedno od mojih omiljenih mjesta u gradu. Cijelu zimu prelazila sam ga u šetnjama. Cijelo prošlo ljeto pila sam ranojutarnje kave tu, često sama, kad su svi bili po morima.

Sjećam se da sam jednom tako sjedila i gledala u krošnje, a netko je iza mene svom društvu za kavu tog jutra predložio da sjednu na “viseće” stolice.

Nisu viseće, nego su visoke, jer ne vise sa stropa, nego su na visokim nogarama, prokomentirala sam u sebi i za sebe i skužila da zapravo ljudi baš često upotrebljavaju taj izraz koji je, eto, pogrešan.

Najtoplija i najsunčanija zima s nikad manje kiše, prođe mi svaki dan kroz glavu i baš se često i zapitam jesam li morala izgovoriti ono za šesti mjesec i je li mama bila u pravu s onim praznovjernim - ne prizivaj! Šetalište je svakog popodneva krcato ljudima i djecom i svi sjede na klupama jer su stolice zaključane u praznim lokalima.

Svašta bih, čini mi se, podnijela, ali gubitak ljeta najteže, pa se nadam da ga ipak nisam na neki način urekla i da ću uspjeti sve ono za što skupljam energiju preko zime proživjeti u vrelini najdražeg tromjesečja. Mostar je, zapravo, jedan veliki kafić, prokomentirao je prijatelj nedavno, i to je velika istina, sa svim svojim pozitivnim i negativnim konotacijama.

Ipak, kako stvari sada stoje, popila bih kavu i na “visećim” stolicama, bez uvlačenja semantike u priču, samo ako će to značiti početak kraja ovog zatvora. Ne bi mi toliko značio ni napitak ni pozicija stolice, koliko rezanje vrpce koja stoji čvrsto zavezana na malim ritualima odgođenim do daljnjega.

Zimi nikad ne bih oprostila sunce ako se na račun njega planirala protegnuti preko ljeta. To je jednostavno pogrešno, kao “viseće” stolice u kafićima.