Stari purpur preko prašnjavih pisala
Miriše na lipe, vreli asfalt i Neretvu
Još se nisam zgazila, još se nisam izdala
Sanjam te i tvoju krv vrelu.
Džaba kilometri kad duša ne putuje
I zna odakle nikad nije otišla
Svitanje nigdje kao u tebi ne raduje
Još te nisam zgazila, još te nisam izdala.
Nema neba do tvoga neba, kažu oči
Spava tijelo, ali srce ni u jednoj noći
Ono bdije i žudi da ti vječno dolijeće.
Nema zagrljaja do tvog naručja, kaže duša
Miruje i zaigra kad note ti sluša
Ona umiva u meni moje mostarsko proljeće.
Add comment
Comments