Na meni je još samo kosa besmrtna,
Danas sam po 'ko zna koji put umrla
I svirali su glazbenici,
Slavila me gomila
I izgledali su k'o slavljenici
Mene što sam otišla.
Vijorile su zastave što nose
Znakove mog bivšeg života
I vijorili su prameni moje kose
Kojoj ni smrt nije dosta.
Danas sam po 'ko zna koji put umrla,
a skoro da nisam bila ni kriva
I izdišući sa svijeta ja sam im prozborila;
„Zašto me niste tako slavili dok sam bila živa?“
Split, 21.8.2010
Add comment
Comments