Izgubi se u hodnicima gdje spavaju naši najljepši dani
Okreni se prema jugu i ispred slika zastani
Slika na kojima su vjetrovi mirisa one sunčane zime
Slika ispod kojih piše neko davno izgovarano ime.
Potraži me u zidovima gdje mrzne krv što je kroz oboje nas tekla
Utišaj otkucaje srca da čuješ kojim tonom sam ti rekla
Sve one riječi što odzvanjale su o kamen teškog mosta
Osjećaš li dah što tad nam u Neretvi osta?
Kad te zarobim u pokrivače pod kojima smo spavali
Zgrijat će te vatra koju mirisima smo palili
Po kapcima prošarat će ti potreti tuđih duša
Opusti se i pusti da tu pred starom komodom
Prošećem oko tebe svojim najnježnijim hodom
Pa da me tvoje srce najtišom pažnjom posluša.
Add comment
Comments