Odaje uspomena

Izgubi se u hodnicima gdje spavaju naši najljepši dani

Okreni se prema jugu i ispred slika zastani

Slika na kojima su vjetrovi mirisa one sunčane zime

Slika ispod kojih piše neko davno izgovarano ime.

 

Potraži me u zidovima gdje mrzne krv što je kroz oboje nas tekla

Utišaj otkucaje srca da čuješ kojim tonom sam ti rekla

Sve one riječi što odzvanjale su o kamen teškog mosta

Osjećaš li dah što tad nam u Neretvi osta?

 

Kad te zarobim u pokrivače pod kojima smo spavali

Zgrijat će te vatra koju mirisima smo palili

Po kapcima prošarat će ti potreti tuđih duša

 

Opusti se i pusti da tu pred starom komodom

Prošećem oko tebe svojim najnježnijim hodom

Pa da me tvoje srce najtišom pažnjom posluša.

Add comment

Comments

There are no comments yet.