Protrnuo ću sva u svojoj beskorisnosti.
Ljudi se smiju svemu,
A plaču samo nad onim što vole.
Progutat ću dah u svojoj neizrecivost.
Bojim se svojih riječi, kao prava žena
A opet ih prosipam i više no što bih htjela.
Vrisnut ću najtiše za svaku nejasnost posebno
Hladno je samo onda kad si sam
A potrebna je tek iskra da se ugriješ.
Tek iskra.
Add comment
Comments