Strah me da mi kažeš
Što ne želim upisati kao istinu.
I jedino bih ti mogla zamjeriti
Nešto tako glupo kao dobroćudnu laž.
Jer, podcrtao si me kao važnu
Nekom jarkom bojom i ostavio
Da čekam dok ne dođe vrijeme
Da me proučiš i usvojiš.
Strah me pitati te bilo što
Jer možda ja ni ne želim istinu.
Na kraju krajeva...
Jednom davno si me podcrtao kao važnu,
A onda me više nikada nisi ni pročitao.
6.5.2010.
Add comment
Comments