Kuća u koju dolaziš vjerojatno neće svake nedjelje navečer imati svježe ispeglanu odjeću, poredanu po boji i složenu u ormare. Vjerojatno će nekad iz košare za prljavo rublje kipjeti dok se hrpa s opranim gomila i pitat ćeš me gdje ti je ona majica za trening, a ja ću ti je iskopati iz te hrpe, savršeno organizirana i upućena na kojem je katu. Možda će ti ponekad zasmetati moja cipela pri ulasku u hodnik ili njegova dukserica koja odmara na naslonu od stolice i na vješalicama u kupatilu možda ponekad bude premalo mjesta za sve naše ručnike.
Zidovi koji će te dočekati neće uvijek biti svježe okrečeni. Možda će nekad na njima izbiti vlaga, a možda će jednostavno imati trag od neke moje izmišljotine, tipa božićnih svjećica oko ogledala. Pronaći ćeš negdje i rupu od njegovog bušenja ili zakivanja čavla negdje gdje je nekad stajala neka slika, a sada joj se našlo novo boravište. Nalazit ćeš vjerojatno tragove od pudera oko prekidača za svjetlo ili crne pruge koje će ostaviti udarac fena u zid dok sušimo kose gledajući seriju.
Prozori kroz koje će te sunce buditi sigurno neće uvijek biti oprani. Na njima ćeš naći tragove od kapljica iz klime s kata iznad, prašinu s ceste koja prolazi ispod i vjerojatno otiske prstiju pored ručke kojom se otvaraju. Na njihovim daskama dočekat će te često šnala ili neki papirić koji smo usput tu spustili, možda kaiš ili karmin, vjeruj svašta.
Vjerojatno ćeš nekad posegnuti za čašom u ormariću iznad sudopera i onda shvatiti da smo zaboravili uključiti mašinu za suđe i, ako povučeš na mene, živcirat će te neizmjerno što moraš popiti vodu iz šalice, ali to te neće natjerati da opereš korištenu čašu iz sudopera. Neće ti uvijek biti pobrisana prašina s knjiga pa ćeš, ako povučeš na njega, roncati koliko ti nije jasno odakle je više, dok budeš izvlačio neki naslov za lektiru i prebrisavao korice ubrusom. Sigurno ti neće svaka stvar biti vraćena na mjesto ako je posudimo pa ćeš, ako povučeš na bilo koje od nas dvoje, držati nam lekcije i pridike kako se nešto vrati gdje se i našlo, ako se već moralo uzeti bez pitanja.
Mi ćemo ozbiljno kimati glavama, a krišom se smijati i s hihotanjem ispričavati, dok nas budeš odgajao i dok se u tebi budemo prepoznavali.
Kuća u koju dolaziš daleko je od savršene, iako u njoj žive dva životna perfekcionista. Kako je to smiješno, jelda? Dva perfekcionista u čijim su ćoškovima mrve, a na vrhovima je ormara prašina. Ali u fugama pločica, na svakom milimetru zida i u svakoj brazdi parketa bezbroj je nemjerljive ljubavi. Umjesto po ulaštenim podovima, klizat ćeš se po smijehu, a umjesto savršenog garderobnog sklada, imat ćeš prihvaćanje u svim kategorijama. Znaš, nismo ti mi neki čistunci i peke, da ti odmah kažem. Mi smo oni čiji koferi ostaju neraspakirani danima, ali koji razgovore raspakiravaju odmah, makar trajalo noćima.
Za svaki problem imat ćeš posloženu i spremnu riječ, ako treba i po bojama. Za svaku tugu savršeno pripremljene prozore kroz koje ćeš gledati. Za svaku nedoumicu i pitanje čitav novi set čaša iz kojih ćeš moći sam isprobati odgovore i za svaku sumnju ili san u nastajanju milijun i jedno sredstvo za otklanjanje prašine.
Ja ću vjerojatno ostaviti svijeće da predugo gore pa će se vosak izliti po stolu, popivši njemu tako mozak na slamku. On će pored tih mojih svijeća nagomilati neke svoje registratore koji su meni ružni i živciraju me jer se dizajnom ne uklapaju ni u kancelariju iz devedesetih. I ti ćeš onda, sigurno, imati neku kombinaciju to dvoje, koja će nas živcirati oboje. Lego kockicu na koju ćemo stati i prebrojati zvijezde. Jaknu s rukavima u naramenicama od torbe onako bačenu na pod pored šanka da bi se što prije dočepao džojstika. Sve će to biti nevažno, kad budemo zajedno doručkovali nedjeljom ili gledali kviz srijedom popodne pa uz to dijelili šta se kome taj dan dogodilo. Jer ćemo preko cipela, dukserica i lego kockica, pored šnala, kaiša i školskih torbi uvijek prolaziti na isti način na koji ćemo te pokušati naučiti hodati, piti iz čaše i govoriti.
Zajedno.
U kući u koju dolaziš to će jedino biti uvijek, zagarantirano, sigurno i važno.
Samo jedno: Zajedno.
« Nova 2019 Ljubi mamu »
Add comment
Comments