Kad ujutro sipam crni prah u limene posude, razmišljam o tome. Ne znam točan broj kašikica koje idu za jačinu okusa. Ne znam točno vrijeme uključene ploče za brzinu. Zanemarim zvonjavu telefona, kucanje na vratima i nedovršene stihove. Stojim iznad balončića. Ne volim ostaviti provrelu vodu za kavu da me čeka. Ali meni nije problem.
Kad slušam razgovore slučajnih prolaznika, potpuno kršeći etičko pitanje, pronalazeći pravdanje u struci ili sličnoj nekoj skupoj riječi, razmišljam o tome. Saslušavam svaku rečenicu do kraja za točno razumijevanje. Ostavljam šutnje da traju koliko bi i trebale, za jaču reakciju. Interpretiram osmijehe i kao poludjeli slikar ih unosim u dnevnike različitih ljubavi. Ne volim kad sugovornici trče pred rudo. Ali meni nije problem.
Svi u životu imamo izbor. I svi smo izabrani. Kad kupiš vrećicu bombona i pojedeš sve roze, zelene i bijele, fer bi bilo da i one žute i narančaste koje baš i ne voliš ispoštuješ. Ljudi su vrećice bombona pune različitih okusa. Neki su rajski, orgazmični za srce i dušu, a od nekih ti se naježi vilica i možeš zaplakati od gorčine. Ipak, odlučiš li se tu vrećicu bombona nazvati svojom i odabereš li je, svi su ti okusi sada tvoji. Nosi se s tim i navikni na one koje ne voliš. Pronađi piće uz koje će ti pasati kiselkaste i ljutkaste bombone s dna vrećice. Nije fer da uzimaš samo ono što te oduševljava, a odbacuješ ono što ti potpuno ne paše. Jer, razmisli malo - i ti si isto nekome vrećica bombona. Možda misliš da su tvoji okusi od jagode čista oaza radosti i divnoće. Šta ako je baš on, eto, alergičan na jagode?
Postoje dani kad sam vrećetina puna trulih okusa i bolje bi bilo da me tada ne otvaraš. Tad sam kava koja pokipi prije nego što uzavrije. Istrčim pred rudo uvijek ranije nego što očekuješ. Ja sam nered u tvojoj kuhinji, plikovi na tvojim prstima i uzalud bačen trud.
Ali zato ću na takve i sve druge dane sačekati tvoju vodu koliko god ti za nju treba i mirisat ću ti na najljepša jutra. Nije mi problem. Šta ću ti ja, takvu si me kupio.
Danas sam se obukla kao jesen, nasmijala kao ljeto i našminkala kao proljeće. Al pravo da ti kažem – nešto mi zima. Nema veze, odabrala sam paket godišnjih doba kad sam se registrirala za opisivanje emocija. Naći ću neko piće i za zimu.
Danas sam se obukla kao jesen
« U autu na kraju grada Život na visokoj potpetici »
Add comment
Comments